Impetigohttps://en.wikipedia.org/wiki/Impetigo
Impetigo je bakterijska infekcija koja zahvaća površinsku kožu. Najčešća prezentacija su žućkaste kruste na licu, rukama ili nogama. Lezije mogu biti bolne ili svrbjeti, ali groznica nije uobičajena.

Impetigo je obično uzrokovan Staphylococcus aureus ili Streptococcus pyogenes. Kontaktom se može širiti oko ili između ljudi. U slučaju djece, zarazna je za njihovu braću i sestre.

Liječenje se obično provodi antibiotskim kremama poput mupirocina ili fusidatne kiseline. Antibiotici na usta, poput cefaleksina, mogu se koristiti ako su zahvaćena velika područja.

Impetigo je pogodio oko 140 milijuna ljudi (2% svjetske populacije) u 2010. Može se pojaviti u bilo kojoj dobi, ali je najčešći u male djece. Komplikacije mogu uključivati ​​celulitis ili poststreptokokni glomerulonefritis.

Liječenje ― OTC lijekovi
* Budući da je impetigo zarazna bolest, ne smiju se koristiti steroidne masti. Ako imate problema s razlikovanjem lezija impetiga od ekcema, uzmite OTC antihistaminike bez upotrebe steroidnih masti.
#OTC antihistamine

* Nanesite OTC antibiotsku mast na leziju.
#Bacitracin
#Polysporin
☆ U rezultatima Stiftung Warentest iz Njemačke za 2022., zadovoljstvo potrošača s ModelDermom bilo je samo malo niže nego s plaćenim konzultacijama o telemedicini.
  • Slučaj impetiga na bradi. Na impetigo treba posumnjati ako malo dijete nema ozljede u anamnezi, ali se lezije poput rana šire.
  • Pretpostavlja se da je riječ o sekundarnoj infekciji u bolesnika s atopijskim dermatitisom.
  • Za razliku od atopijskog dermatitisa, impetigo zahtijeva antibiotsko liječenje i može se pogoršati primjenom steroida.
  • Slika prikazuje izgled nakon pucanja mjehurića bullous impetigo.
  • Može se pogrešno dijagnosticirati kao atopijski dermatitis.
  • Bullous impetigo ― Kada je popraćen tankim, lomljivim mjehurićima, dijagnosticira se kao bullous impetigo.
References Impetigo: Diagnosis and Treatment 25250996
Impetigo , najčešća bakterijska infekcija kože kod djece u dobi od dvije do pet godina, dolazi u dva glavna tipa: nebulozna (70% slučajeva) i bulozna (30% slučajeva) . Nebulozni impetigo obično uzrokuje Staphylococcus aureus ili Streptococcus pyogenes. Prepoznaje se po krustama boje meda na licu i udovima i uglavnom cilja na kožu ili može zaraziti ugrize insekata, ekceme ili herpetičke lezije. Bulozni impetigo, uzrokovan isključivo S. Aureusom, dovodi do velikih, mlohavih bula i često zahvaća područja gdje se koža trlja jedna o drugu. Oba tipa obično nestanu unutar dva do tri tjedna bez ožiljaka, a komplikacije su rijetke, a poststreptokokni glomerulonefritis je najteži. Liječenje uključuje lokalne antibiotike (mupirocin, retapamulin, and fusidic acid) . Oralni antibiotici mogu biti potrebni za impetigo s velikim bulama ili kada lokalno liječenje nije izvedivo. Iako postoji nekoliko oralnih antibiotika (amoxicillin/clavulanate, dicloxacillin, cephalexin, clindamycin, doxycycline, minocycline, trimethoprim/sulfamethoxazole, and macrolides) , penicilin nije učinkovit. Lokalna dezinfekcijska sredstva nisu tako dobra kao antibiotici i treba ih izbjegavati. Fusidic acid, mupirocin, and retapamulin učinkoviti su protiv S. Aureusa osjetljivog na meticilin i streptokoknih infekcija. Clindamycin je koristan za sumnju na methicillin-resistant S. Aureus infekcije. Trimethoprim/sulfamethoxazole djeluje protiv S. Aureusa otpornog na meticilin, ali nije dovoljno za streptokoknu infekciju.
Impetigo, the most common bacterial skin infection in children aged two to five, comes in two main types: nonbullous (70% of cases) and bullous (30% of cases). Nonbullous impetigo is typically caused by Staphylococcus aureus or Streptococcus pyogenes. It's recognized by honey-colored crusts on the face and limbs and mainly targets the skin or can infect insect bites, eczema, or herpetic lesions. Bullous impetigo, caused solely by S. aureus, leads to large, flaccid bullae and often affects areas where skin rubs together. Both types usually clear up within two to three weeks without scarring, and complications are rare, with poststreptococcal glomerulonephritis being the most severe. Treatment involves topical antibiotics (mupirocin, retapamulin, fusidic acid). Oral antibiotics might be necessary for impetigo with large bullae or when topical treatment isn't feasible. While several oral antibiotics (amoxicillin/clavulanate, dicloxacillin, cephalexin, clindamycin, doxycycline, minocycline, trimethoprim/sulfamethoxazole, macrolides) are options, penicillin isn't effective. Topical disinfectants aren't as good as antibiotics and should be avoided. Fusidic acid, mupirocin, retapamulin are effective against methicillin-susceptible S. aureus and streptococcal infections. Clindamycin is useful for suspected methicillin-resistant S. aureus infections. Trimethoprim/sulfamethoxazole works against methicillin-resistant S. aureus, but isn't enough for streptococcal infection.
 Impetigo 28613693 
NIH
Impetigo je uobičajena infekcija kože uzrokovana određenim bakterijama, koja se lako prenosi kontaktom. Obično se pojavljuje kao crvene mrlje prekrivene žućkastom korom i mogu izazvati svrbež ili bol. Ova infekcija je najčešća kod djece koja žive u toplim, vlažnim područjima. Može se pojaviti kao mjehurići ili bez njih. Iako često zahvaća lice, može se pojaviti bilo gdje gdje postoji pukotina na koži. Dijagnoza se uglavnom oslanja na simptome i kako izgleda. Liječenje obično uključuje antibiotike, lokalne i oralne, zajedno s liječenjem simptoma.
Impetigo is a common infection of the superficial layers of the epidermis that is highly contagious and most commonly caused by gram-positive bacteria. It most commonly presents as erythematous plaques with a yellow crust and may be itchy or painful. The lesions are highly contagious and spread easily. Impetigo is a disease of children who reside in hot humid climates. The infection may be bullous or nonbullous. The infection typically affects the face but can also occur in any other part of the body that has an abrasion, laceration, insect bite or other trauma. Diagnosis is typically based on the symptoms and clinical manifestations alone. Treatment involves topical and oral antibiotics and symptomatic care.