Keloidhttps://en.wikipedia.org/wiki/Keloid
Keloid je rezultat prekomjernog rasta granulacijskog tkiva (kolagen tipa 3) na mjestu zacijeljene ozljede kože. Keloidi su čvrste, gumaste lezije ili sjajni, vlaknasti čvorići i mogu varirati od ružičaste do boje kože osobe ili od crvene do tamnosmeđe boje. Keloidni ožiljak nije zarazan, ali ga ponekad prati jak svrbež, bol poput igle i promjene teksture. U teškim slučajevima može ograničiti pokretljivost kože. Keloid se razlikuje od hipertrofičnih ožiljaka, koji su uzdignuti ožiljci koji ne rastu izvan granica izvorne rane.

Keloidni ožiljci češće se javljaju kod osoba afričkog, azijskog ili latinoameričkog podrijetla. Osobe između 10 i 30 godina imaju veću sklonost razvoju keloida nego starije osobe.

Iako se obično pojavljuju na mjestu ozljede, keloidi mogu nastati i spontano. Mogu se pojaviti na mjestu piercinga, pa čak i nakon nečega tako jednostavnog kao što je prištić ili ogrebotina. Također se mogu razviti kao posljedica teških akni, ožiljaka od vodenih kozica, infekcije na mjestu rane, ponovljenih trauma, pretjerane napetosti kože tijekom zatvaranja rane ili prisutnosti stranog tijela u rani.

Keloidni ožiljci mogu se razviti i nakon operacije. Najčešće se javljaju na središnjem prsnom košu (zbog sternotomije), na leđima i ramenima (često zbog akni) te na ušnim resicama (zbog bušenja ušiju). Mogu se pojaviti i na piercingu. Najčešće su zahvaćene ušne školjke, ruke, zdjelica i područje iznad ključne kosti.

Dostupni tretmani su presoterapija, obloga od silikonskog gela, triamcinolon acetonid unutar lezije, kriokirurgija, zračenje, laserska terapija, interferon, 5‑FU i kirurška ekscizija.

liječenje
Hipertrofični ožiljci mogu se poboljšati 5 do 10 intralezionalnih injekcija steroida u intervalu od 1 mjeseca.
#Triamcinolone intralesional injection

Lasersko liječenje može se pokušati za eritem povezan s ožiljcima, ali injekcije triamcinolona također mogu smanjiti eritem izravnavanjem ožiljka.
#Dye laser (e.g. V-beam)
☆ U rezultatima Stiftung Warentest iz Njemačke za 2022., zadovoljstvo potrošača s ModelDermom bilo je samo malo niže nego s plaćenim konzultacijama o telemedicini.
  • Postoperativni keloid na zapešću koji je liječen intralezionalnom injekcijom triamcinolona. Udubljeno područje eritema na lijevoj strani je tretirano područje.
  • Linearni keloidi. Kada se pojave na gornjem prednjem dijelu torza, često se pojavljuju u linearnom obliku.
  • Hiperupalni keloid može se pojaviti između prsa i može biti popraćen svrbežom i blagom boli.
  • Stražnji aurikularni keloid
  • Umbilikalni keloidi mogu se razviti nakon endoskopske operacije.
  • Keloidi u prednjem dijelu prsa često imaju horizontalni linearni oblik.
  • Keloidi na tabanima mogu biti neugodni za hodanje. Intralezijske injekcije steroida obično se daju nekoliko puta.
  • Keloid Papule; Obično se javlja nakon folikulitisa na prsima.
  • Nodularni keloid. Područje ramena i nadlaktice uobičajena su mjesta za stvaranje keloida.
  • Keloidi se obično nalaze na prsima.
  • Keloid ušne školjke
  • Područje brade također je često mjesto keloida, a često se pojavljuju na područjima gdje su prisutne akne.
  • Keloidi se obično nalaze na nadlakticama.
  • Tipična manifestacija keloida na prsima.
  • Guttate keloid su često uzrokovane folikulitisom.
References Keloid 29939676 
NIH
Keloidi nastaju zbog neobičnog zacjeljivanja nakon ozljede kože ili upale. Genetski čimbenici i čimbenici okoliša pridonose njihovom razvoju, a učestalost je veća kod tamnoputih osoba afričkog, azijskog i latinoameričkog podrijetla. Keloidi se formiraju kada fibroblasti postanu preaktivni i proizvode prekomjernu količinu kolagena i faktora rasta. To dovodi do stvaranja velikih, abnormalnih kolagenskih snopova, poznatih kao keloidni kolagen, uz povećanje broja fibroblasta. Klinički se keloidi pojavljuju kao čvrsti, gumeni noduli na prethodno ozlijeđenim područjima. Za razliku od normalnih ožiljaka, keloidi se protežu izvan izvornog mjesta traume. Pacijenti mogu osjetiti bol, svrbež ili peckanje. Dostupni su različiti tretmani, uključujući injekcije steroida, krioterapiju, kirurški zahvat, radioterapiju i lasersku terapiju.
Keloids result from abnormal wound healing in response to skin trauma or inflammation. Keloid development rests on genetic and environmental factors. Higher incidences are seen in darker skinned individuals of African, Asian, and Hispanic descent. Overactive fibroblasts producing high amounts of collagen and growth factors are implicated in the pathogenesis of keloids. As a result, classic histologic findings demonstrate large, abnormal, hyalinized bundles of collagen referred to as keloidal collagen and numerous fibroblasts. Keloids present clinically as firm, rubbery nodules in an area of prior injury to the skin. In contrast to normal or hypertrophic scars, keloidal tissue extends beyond the initial site of trauma. Patients may complain of pain, itching, or burning. Multiple treatment modalities exist although none are uniformly successful. The most common treatments include intralesional or topical steroids, cryotherapy, surgical excision, radiotherapy, and laser therapy.
 Keloid treatments: an evidence-based systematic review of recent advances 36918908 
NIH
Trenutna istraživanja sugeriraju da je silikonski gel ili obloga, zajedno s injekcijama kortikosteroida, poželjan početni tretman za keloide. Mogu se razmotriti i dodatni tretmani poput intralezijskog 5‑fluorouracila (5‑FU), bleomicina ili verapamila, iako njihova učinkovitost varira. Laserska terapija, u kombinaciji s injekcijama kortikosteroida ili lokalnim steroidima pod okluzijom, može poboljšati prodiranje lijekova. Za neposlušne keloide pokazalo se učinkovitim kirurško uklanjanje, praćeno trenutnom terapijom zračenjem. Naposljetku, dokazano je da upotreba silikonske folije i presoterapije smanjuje vjerojatnost ponovnog pojavljivanja keloida.
Current literature supports silicone gel or sheeting with corticosteroid injections as first-line therapy for keloids. Adjuvant intralesional 5-fluorouracil (5-FU), bleomycin, or verapamil can be considered, although mixed results have been reported with each. Laser therapy can be used in combination with intralesional corticosteroids or topical steroids with occlusion to improve drug penetration. Excision of keloids with immediate post-excision radiation therapy is an effective option for recalcitrant lesions. Finally, silicone sheeting and pressure therapy have evidence for reducing keloid recurrence.
 Keloids: a review of therapeutic management 32905614 
NIH
Trenutačno ne postoji jedinstveni tretman za sve koji dosljedno jamči nisku stopu recidiva keloida. Međutim, sve veći broj mogućnosti, poput korištenja lasera uz steroide ili kombiniranja 5‑fluorouracila sa steroidima, pokazuje se obećavajućim. Buduća istraživanja mogla bi se usredotočiti na to koliko dobro novi tretmani, poput presađivanja autologous fat ili terapije temeljene na matičnim stanicama, djeluju u liječenju keloida.
There continues to be no gold standard of treatment that provides a consistently low recurrence rate; however the increasing number of available treatments and synergistic combinations of these treatments (i.e., laser-based devices in combination with intralesional steroids, or 5-fluorouracil in combination with steroid therapy) is showing favorable results. Future studies could target the efficacy of novel treatment modalities (i.e., autologous fat grafting or stem cell-based therapies) for keloid management.
 Scar Revision 31194458 
NIH
Ožiljci su uobičajeni dio procesa zacjeljivanja nakon ozljeda kože. Idealno, ožiljci bi trebali biti ravni, tanki i u skladu s bojom kože. Mnogi čimbenici mogu ometati pravilno zacjeljivanje rana, poput infekcije, smanjenog protoka krvi, ishemije i traume. Ožiljci koji su debeli, tamniji od okolne kože ili se pretjerano smanjuju mogu uzrokovati značajne probleme s fizičkom funkcijom i emocionalnim zdravljem.
Scars are a natural and normal part of healing following an injury to the integumentary system. Ideally, scars should be flat, narrow, and color-matched. Several factors can contribute to poor wound healing. These include but are not limited to infection, poor blood flow, ischemia, and trauma. Proliferative, hyperpigmented, or contracted scars can cause serious problems with both function and emotional well-being.