Više informacija ― Hrvatski

Urticaria obično se manifestira intenzivnim uzdignutim ranama koje svrbe. Ponekad je praćen oticanjem pozadinskih tkiva. Liječenje prvenstveno uključuje izbjegavanje okidača, ako su poznati. Lijekovi prve linije uključuju novije antihistaminike, koji se po potrebi mogu prilagoditi na veće doze. Ostali lijekovi poput starijih antihistaminika, H2 blokatora, antagonista leukotrienskih receptora, jačih antihistaminika i kratkih ciklusa kortikosteroida mogu se dodati kao dodatna podrška. U slučajevima kada urtikarija i dalje postoji unatoč ovim mjerama, pacijenti se mogu uputiti specijalistima za dodatne terapije kao što su omalizumab ili cyclosporine.
Urticaria commonly presents with intensely itchy raised welts. It is sometimes accompanied by swelling of the underlying tissues. Treatment primarily involves avoiding triggers, if known. First-line medication includes newer antihistamines, which can be adjusted to higher doses if needed. Other medications like older antihistamines, H2 blockers, leukotriene receptor antagonists, stronger antihistamines, and short courses of corticosteroids can be added as extra support. In cases where urticaria persists despite these measures, patients might be referred to specialists for additional therapies such as omalizumab or cyclosporine.

Ovaj pregled ocrtava najnovije smjernice za liječenje urtikarije i nudi nova razumijevanja njezinih uzroka.
This review outlines the latest guidelines for treating urticaria and offers new understandings of its causes.

Second-generation H1-antihistamines (e.g., cetirizine, loratadine, fexofenadine), Omalizumab, Ciclosporin, and short courses only of systemic corticosteroids