Squamous cell carcinoma - Rak Pločastih Stanicahttps://hr.wikipedia.org/wiki/Planocelurarni_karcinom
Rak Pločastih Stanica (Squamous cell carcinoma) obično se pojavljuje kao crvena, ljuskava i zadebljana lezija na koži izložnoj suncu. Ponekad se manifestira kao čvrsti, tvrdi čvorovi ili kupole nalik keratoakantu. Mogu se pojaviti ulceracije i krvarenje. Kada se rak pločastih stanica (Squamous cell carcinoma) ne liječi, može narasti u veliku masu. Planocelularni karcinom je drugi najčešći rak kože. Opasan je, ali nije toliko opasan kao melanom. Nakon biopsije tumor će se ukloniti kirurški.

Dijagnostika i liječenje
#Dermoscopy
#Skin biopsy
☆ U rezultatima Stiftung Warentest iz Njemačke za 2022., zadovoljstvo potrošača s ModelDermom bilo je samo malo niže nego s plaćenim konzultacijama o telemedicini.
  • Squamous cell carcinoma well differentiated ― Uočena je susjedna aktinična keratoza.
  • Keratoacanthoma
  • Keratoacanthoma
  • Rak Pločastih Stanica (Squamous cell carcinoma) ― Podlaktica
  • Ako rana dugo ne zacjeljuje, treba posumnjeti na rak kože.
  • Ako rana dugo ne zacjeljuje, treba sumnjati na rak kože.
References Squamous Cell Skin Cancer 28722968 
NIH
Squamous cell carcinoma (SCC) je drugi najčešći rak kože u Sjedinjenim Državama, nakon basal cell carcinoma. Obično počinje prekanceroznim lezijama koje se nazivaju actinic keratosis i mogu se proširiti na druge dijelove tijela. Glavni uzrok je izloženost ultraljubičastom (UV) zračenju sunca, koje se akumulira tijekom vremena. Liječenje obično uključuje kirurško uklanjanje, osobito kod SCC na glavi i vratu. Terapija zračenjem je opcija za starije pacijente ili one koji nisu kandidati za operaciju. Imunosupresija povećava rizik od SCC‑a. Iako je rijedak, SCC se može metastazirati, osobito kod bolesnika s oslabljenim imunološkim sustavom. Za osobe sa SCC‑om važni su redoviti pregledi i zaštita od sunca.
Squamous cell carcinoma of the skin or cutaneous squamous cell carcinoma is the second most common form of skin cancer in the United States, behind basal cell carcinoma. Squamous cell carcinoma has precursor lesions called actinic keratosis, exhibits tumor progression and has the potential to metastasize in the body. Ultraviolet (UV) solar radiation is the primary risk factor in the development of cutaneous squamous cell carcinoma and the cumulative exposure received over a lifetime plays a major part in the development of this cancer. Surgical excision is the primary treatment modality for cutaneous squamous cell carcinoma, with Mohs micrographic surgery being the preferred excisional technique for squamous cell carcinoma of the head and neck, and in other areas of high risk or squamous cell carcinoma with high-risk characteristics. Radiation therapy is reserved for squamous cell carcinoma in older patients or those who will not tolerate surgery, or when it has not been possible to obtain clear margins surgically. Adjuvant radiotherapy is commonly after surgical treatment in very high tumors. Immunosuppression significantly increases the risk of squamous cell carcinoma over the course of an individual’s life. Metastasis is uncommon for squamous cell carcinomas arising in areas of chronic sun exposure, but it can take place, and the risk is increased in immunosuppressed patients. Patients with cutaneous squamous cell carcinoma should be examined regularly and remember to use measures to protect from UV damage.
 Cutaneous Squamous Cell Carcinoma: From Biology to Therapy 32331425 
NIH
Cutaneous squamous cell carcinoma (CSCC) je drugi najčešći rak kod ljudi, a njegova učestalost raste. Iako CSCC obično ima benigno kliničko ponašanje, može se proširiti i lokalno i na druge dijelove tijela. Znanstvenici su identificirali specifične putove uključene u razvoj CSCC-a, što je dovelo do novih tretmana. Velik broj mutacija i povećani rizik kod imunosuprimiranih pacijenata potaknuli su razvoj imunoterapije. Ovaj pregled razmatra genetske korijene CSCC-a i najnovije tretmane usmjerene na specifične molekule i imunološki sustav.
Cutaneous squamous cell carcinoma (CSCC) is the second most frequent cancer in humans and its incidence continues to rise. Although CSCC usually display a benign clinical behavior, it can be both locally invasive and metastatic. The signaling pathways involved in CSCC development have given rise to targetable molecules in recent decades. In addition, the high mutational burden and increased risk of CSCC in patients under immunosuppression were part of the rationale for developing the immunotherapy for CSCC that has changed the therapeutic landscape. This review focuses on the molecular basis of CSCC and the current biology-based approaches of targeted therapies and immune checkpoint inhibitors